______________________________________________________________

______________________________________________________________

Stranac u pedesetim godinama mi je iznenada prišao kada sam ustao sa svog mjesta da stanem u red za pričest u stražnjem dijelu dominikanske crkve Svetog Pija V. u Providenceu, Rhode Island – preko puta kampusa Providence Collegea – 8. augusta 2012. godine.

„Ovdje je tako hladno! Izlazite li iz crkve?“ upitao me je. „Ne, čekam u redu za pričest“, odgovorio sam.

Temperatura je bila ugodna, ali on se smrzavao, i osjetio sam hladan val koji sam doživio kao duhovni znak.

„Šta bih sada trebao raditi?“ upitao je. „Primate li pričest? Stanite u red“, predložio sam. „Jeste li katolik?“

„Jesam, ali ne praktikujem pričest dugo“, odgovorio je stranac. „Možda biste trebali primiti pričest nakon konsultacije sa svećenikom“, predložio sam. Čovjek se rastužio jer ga je euharistija privukla kao iglu kompasa Sjeverni pol.

„Šta radite u redu?“ upitao me je. „Primam Isusa“, odgovorio sam.
„Jeste li jako žedni Isusa?“

„Da, jesam…“, odmah je potvrdio.
„Postrojite se, primite Isusa i posavjetujte se sa svećenikom što je prije moguće“, savjetovao sam mu.

Bili smo posljednja dva pričesnika. Celebrant mi je dao pričest, a zatim je sišao s hostijom da se susreće sa strancem.

„Šta da radim?“, upitao je celebranta. „Jeste li katolik, gospodine?“, upitao je dominikanac. „Jesam, ali nisam dugo prakticirao.“

„Jeste li žedni Boga?“

„Da, jako sam žedan!“, odgovorio je stranac.

Kratko su razgovarali, a ja sam primijetio kako dominikanac pravi znak križa na čelu pričesnika i stavlja mu hostiju u usta.

Pričesnik je upitao celebranta: „Šta da radim?“, „Progutati hostiju“, odgovorio je.

Zapanjen, vratio sam se na svoje mjesto okružen štitom Milosti.

„Hvala vam. Veoma sam sretan!“ stranac mi je oduševljeno rekao nakon mise. „Kako mogu nastaviti uživati ​​u ovom miru i sreći?“ upitao je. Predložio sam da zamolite svećenika za duhovno vodstvo tokom društvenog sata.

______________________________________________________________

______________________________________________________________

Napustio sam crkvu Svetog Pija V u strahopoštovanju, liku i inspiraciji nakon blagdana Svetog Dominika 8. augusta 2012. godine.

„Manuel, mnogi vjernici su bili u crkvi, ali Čovjek Žedan Boga izabrao te je za euharistijsko vodstvo. Želim da privučeš ljude k Meni. Sveto Trojstvo te priprema kroz patnju za plemenitu misiju u Rimokatoličkoj crkvi.

Slijedi Božje nauke, jer Čovjekove nauke jačaju tvoj intelekt u ovom prolaznom svijetu, ali Božje nauke ti daju vječnu mudrost. Kada proučavaš Božje nauke, dajem ti stalne povratne informacije i milost. Nastavi slušati dominikance, jer su oni oštri na jeziku i intelektu i učestvuju u euharistiji.

Manuel, ja sam Sveti Duh i rekao sam ti: ‘Tvoja patnja je tvoje blago.’ Bog želi sklopiti savez s tobom koji se Sotona neće usuditi izazvati. Predaj se Meni i ja ću te voditi u tvojoj misiji.“

Predajem se Tvome Svetom Duhu!

____________________________________________________________