______________________________________________________________

Nada je teološka vrlina kojom tražimo nebo, polažemo povjerenje u Krista i oslanjamo se na Duha Svetoga. Nada odgovara čovjekovoj potrazi za srećom jer nada održava čovjeka, oslobađa ga od obeshrabrenja, čuva ga od sebičnosti i vodi ga u nebo.

Isus je otkrio nadu u blaženstvima, proglašavajući da su oni koji pate na zemlji blagoslovljeni na nebu. Ova nada „ne postiđuje“ (Rimljanima 5:5), jer je Isus napredovao „kao preteča za nas“ (Hebrejima 6:19-20), a mi se nadamo da ćemo ustrajati „do kraja“ (Matej 10:22) da bismo stigli do neba.

Bog nam je obećao sredstvo spasenja, a nada je sidro duše primljeno u Krštenju i izraženo i ojačano u molitvi, na primjer, “Da dođe kraljevstvo Tvoje” u Očenašu.

Vjera je savršenstvo intelekta, a nada je savršenstvo volje. Nada je Božja želja, konačni objekt nade, a sva sredstva za rast u posvećenju su posredni objekti nade.

______________________________________________________________